1. Obiteljska/porodična (O./P.) Konstelacije su od velike pomoći i doprinose rješenjima u psihoterapiji, savjetovanju, stacionarnoj terapiji (ovisnost, depresija, opsesivno-kompulsivnim poremećajima itd.), kao i u organizacijskom kontekstu. 

2. O./P. konstelacije su vrlo učinkovita i očaravajuća iskustva za nepripremljenog klijenta. Tako da prije svake konstelacije treba klijenta uputiti i objasniti mu o ćemu se radi. Djelovanje jedne konstelacije za jednu konkretnu situaciju je visoko; to je često impresivno. To iskustvo razvija stalan uticaj u somato-psihičkom sistemu i u ponašanju klijenta, ukoliko se toga prisjećamo u svakodnevnici i to vježbamo (= usuditi se isprobati novo i dosađadšnje cijeniti). 

3. O./P. konstelacije uvijek trebaju biti dio terapijskog procesa. O./P. konstelacije se uvijek trebaju sistemski razumijeti i konstelacije pronalaze svoj temelj u obiteljskoj terapiji. Tako da O.P. konstelacije se mogu razumijeti kao transpersonalni pristup.

4. Da bi se O./P. konstelacije vodile, to znači da terapeut mora biti dobro educiran: npr. Kao psihoterapeut, socijalni radnik koji je u kliničkoj praksi, psihijatar sa psihoterapijskim iskustvom, teolog sa terapijskim iskustvom; te da te konstelator završio dobru edukaciju iz O./P. konstelacija. Prerada osobnih pitanja i tema je neizostavno vlastito iskustvo. Ophođenje sa transferom i kontratransferom treba biti svijestan i naučen. 

5. U O./P. konstelaciji mnogi procesi postaju vidljivi, koji su poznati u obitelji i transgeneracijski kao npr. Iz socijalnih i socijalnopsihologijskih fenomena kao i terapije – istraživanja (između ostalog Bowlby, Satir, Haley, Stierlin, Selvini, Yalom) bekannt sind, in einer neuen Dimension und Tiefe nachvollziehbar gemacht.

Otkrivanje obiteljskog poredka između članova obitelji nije ništa novo (pogleda S. Freud); O./P. konstelacija je uputila ka posebnim kvalitetima (zapleti, opteraćevajuće veze/attachment) unutar obiteljskog poredka. O.P. konstelacija je pod pojmom „Poredak ljubavi“ pokazala posljedice tzv. Zapleta, naknadno djelovanje izbačenih članova obitelji ili onih koji su počinili nepravdu/zločine. Verstrickungen, die nachwirkende Bedeutung von ausgeschlossenen oder an Unrecht beteiligten Familienmitgliedern eindrucksvoll gezeigt.

6. O./P. konstelacije mogu obuhvatiti društvene teme tijekom vremenskog perioda (npr. Počinioc-žrtva u određenim povijesnom kontekstu); ovdje je O./P. pokazala nove i izazovne kontekste. O./P. pružaju važne pokazatelje transgeneracijski prijenos opterećenja. Opterećenja koja se javljaju u različitom obliku i načinu. 

7. U O./P. konstelaciji kao i u sistemskoj obiteljskoj terapiji važi princip nepristrasnosti; svaki član obitelji ima pravo na pripadnost kao i na preuzimanje obiteljskog djelovanja i patnje. 

Prethodnih godina „Obiteljske/porodične (O./P.) konstelacije“ po Bert-u Hellinger-u su izazvale veoma kontroverznu diskusiju i to ne samo u stručnim krugovima. Pošto se ova metoda od strane njihovih predstavnika a i kritičara uvijek iznova opisuje kao „sistemska“ i zbog mnogih direktnih upita, uprava DGfS-a će u slijedećim stavkama, objasniti svoju poziciju u ovoj kompleksnoj temi. 

Cilj je, da se sa jedne strane prepozna pozitivan aspekt obiteljske/porodične konstelacije, koje u okvirima sistemske terapije i savjetovanja mogu biti korisne a sa druge strane potakne kritično-reflektirajuće upravljanje ovom metodom te ukaže na opasnosti neželjenih nuspojava i nespojivosti sa sistemskom teorijom i praksom. 

Teorija i metodika obiteljske konstelacije proizlaze iz više-generacijske perspektive obiteljske terapije, te metode obiteljsko-konstrukcijskog rada a prije svega iz postavljanja obiteljskih skulptura, koje su važan dio sistemskih terapija. Unutar sistemskih terapija i savjetovanja, individua se, između ostalog razumije kao biće na koje obitelj ostavlja svoj utjecaj, čije su 

Već se ovdje javljaju pitanja za definiranje uloge terapeuta i njegove definicije odnosa unutar trojke publika-klijent-terapeut. Uz to su Hellinger-ovi nastupi puno doprinijeli tome da se stvori slika da su O./P. konstelacije kao „Ultra-kratki-događaji“ mogu dovesti do velikih promjena. U O./P. konstelacijama on zastupa (postulira) egzistenciju unaprijed danih osnovnih poredaka i hijerarhija; i uvijek iznova zastupa svoje koncepte, interpretacije i intervencije sa takvom apsolutnošću, koja izuzetno ograničava autonomiju klijenta. Istovremeno se povlači od ozbiljne i kritične diskusije oko njegovog pristupa i radije dozvoljava da bude obožavan od svojih „vjernih“ fanova/ljubitelja. To dovodi do aure „nemogućnosti kritiziranja“, koja je nespojiva sa razumijevanjem sistemske terapije. Uprava DGfS-a zato od sistemskih terapeutkinja i terapeuta i savjetovatelja želi kritičan pristup, bez poštivanja pristupa i načine ponašanja od Bert-a Hellinger-a i nada se sposobnošću renomiranih praktičara O./P. konstelacija de sa emancipiraju od Bert-a Hellinger-a. 

I realna praksa O./P. konstelacija se o određenoj mjeri treba kritično prosuditi, kao etično nezastupna i opasno za korisnike. Zadnje važi npr. za uvijek iznova najavljivana grupna dešavanja pod imenom „O./P- konstelacije“, tijekom kojih se bez dovoljnog terapijskog okvira, prije svega bez osobnog odnosa prema terapeutu, klijentu sugerira, da se čak velike psihičke problemske situacije mogu značajno promijeniti kroz samo jednu O./P. konstelaciju.

Klijenti puni iščekivanja u ovakvim velikim grupama su djelomično nezaštićeni izloženi nepredvidivom ponašanju često dovoljno ne educiranog terapeuta. Isto važi za preopćavanje (od rečenice prave nešto općenito što nije) i prejednostavljavanje (od izjave prave previše jednostavnu verziju koja to nije) izjava koje se izvuku iz određenih O./P. konstelacija, pa koje „mali Hellingeri“ ocjenjuju i preformuliraju kao rečenice vodilje ili životne rečenice. Vodeći predstavnici O./P. konstelacija, prije svega Bert Hellinger, si moraju dozvoliti prigovor, da način kako trenutno predstavljaju „O./P. konstelaciju“ upravo priziva ovakve pojave – i da ne poduzimaju dovoljno kako bi to spriječili.